Nezakonitosti zamjene dionica u kuponskoj privatizaciji

Nevoljnici na sve strane. Nikad ih ne manjka, posebno onih koji se javljaju nakon svakog rata. Također i nakon Domovinskog. Država uvijek o njima skrbi. Bolećiva je prema njima. Ta, kako bi i mogla zaboraviti njihove zasluge, dapače još više njihove patnje. Svagda i nedvojbeno. No, ... Nažalost kao da mora biti nazočan i taj „No“. Neizbježni „No“ koji kazuje kako se i nečije patnje daju pretvoriti u novac. Pogotovu to vrijedi onda, kad su nesputane hitre misli, spretne ruke i dugi prsti, kad nadzornici postanu sudionici. U RH na kraju 20. i na početku 21. stoljeća. Zlo, guba, pošast proždrljivosti, pohlepe i kleptomanije. U prvim danima države koju se sanjalo stoljećima, za koju se proli brojna krv, a križni putovi postadoše svakodnevica. „No“ kazuje da se osniva Hrvatski domovinski fond. Sliše se u njega milijarde. Na pomoć invalidima Domovinskog rata. Ne stigoše ga se oni kojima je navodno namijenjen niti opipati, a već ga uzeše. Tko? Još uvijek se istražuje?