MOJA NJUJORŠKA SVITANJA

Poveća kriška torte od sira s višnjama ili po naški cheesecake zagledala se u mene sa skupocjenog čajnog tanjurića. Unosi mi se u nos i u lice dražeći mi okusne pupoljke i sa svoje pristojne udaljenosti, suvereno se kočoperi na mojem radnom stolu. Lana je oduvijek znala kako najkvalitetnije mučiti moje čvrsto i nepokolebljivo JA. Čas bih bacila pogled na kolač, čas kroz prozor na visoke krovove nebodera koji su parali oblake uvlačeći mi se u vidokrug duž ostakljene stijene ureda u kojem sam bila zarobljena. Još jedan od onih dana u kojima mi je pretijesno u vlastitoj koži, a mala crna suknja u dodiru sa svilenim čarapama samo pojačava taj osjećaj. Pogled mi pada na hrpu nedovršenog posla koji me čeka u obliku razbacanih spisa na radnom stolu, a u košulji mi je sve tješnje. Meškoljim se nervozno i pomalo razdražena tražim najudobniji položaj na radnoj stolici. Ne, neću danas!